líšiti lišiti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. lȋšīm, 2. l. lȋšīš, 3. l. lȋšī, mn. 1. l. lȋšīmo, 2. l. lȋšīte, 3. l. lȋšē; imp. líši; aor. líših; prid. r. m. líšio, ž. líšila, s. líšilo; prid. t. lȋšen; pril. p. líšīvši)
Lišiti koga čega znači oduzeti, uskratiti komu kakva prava, nešto što mu pripada, ostaviti koga bez čega.
– On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima.
– Djeca kod udomitelja ostaju sve dok se ne stvore uvjeti za povratak biološkim roditeljima ili dok se biološki roditelj ne liši roditeljskog prava, pa udomitelj stekne uvjete za posvajanje, čime je onda trajno riješen status djece.
– Nikakve okolnosti ne mogu čovjeka lišiti njegova dostojanstva, bile one bolest, nemoć, neznanje, ovisnost o drugome ili puka ljudska nesavršenost.
Što može lišiti? alkohol, bolest, grijeh, korupcija, okolnosti, siromaštvo; čovjek, društvo, zajednica
Čega može lišiti? časti, dostojanstva, ljudskosti, prava, skrbi, slobode, užitka, života; nasljedstva, vlasništva
Kako može lišiti? djelomice, djelomično, namjerno, nezakonito
◦ Lišen čega može značiti i da tko nema onu osobinu koju drugi ljudi imaju, npr. lišen emocija, lišen empatije, lišen osjećaja.
Citiraj natuknicu: