lȕdōst ludost im. ž. (GDL lȕdosti, A lȕdōst, I lȕdošću/lȕdosti)
1 Ludost je nepromišljen ili nerazborit postupak.
– Možda nam nova sezona pruža i više mogućnosti da mašti damo na volju jer ako je sivo vrijeme, ne znači da se moramo oprostiti od boja i svakojakih ludosti.
– Njemački časopis stavio ga je na dug popis nogometaša koji su na travnjaku činili ludosti i neprimjereno se ponašali.
Kakva je ludost? čista pren., nevjerojatna, potpuna, slijepa pren., svakojaka, totalna; ljudska, karnevalska, mladenačka
Koordinacija: ludost i hrabrost, ludost i mladost, ludost i zabava
2 pren. Ludost je osobina onoga koji je neobičan ili drukčiji od drugih
– Ne znam jesam li lud i bolestan ili lud i normalan ili je granica ludosti i genijalnosti tek jedna tanka nit koja razdvaja iluziju od stvarnosti.
– Ponavljanje naučenog nije znak ludosti, već prvi korak do stjecanja novih mudrosti.
Što se s ludošću može? kontrolirati je
Koordinacija: ludost i fanatizam, ludost i genijalnost, ludost i normalnost
U vezi s ludošću spominje se: granica, razina, trenutak, vrsta, vrhunac, znak
tvorba: lud-ost
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ludost&search_type=basic
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/367/
Citiraj natuknicu: