mekètati meketati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. mèkećēm, 2. l. mèkećēš, 3. l. mèkećē, mn. 1. l. mèkećēmo, 2. l. mèkećēte, 3. l. mèkećū; imp. mekèći; aor. mekètah; imperf. mèketāh; prid. r. m. mekètao, ž. mekètala, s. mekètalo; pril. s. mèkećūći)
1 Meketati znači glasati se glasom koji podsjeća na me.
– Ovca je i dalje meketala.
– Kada dolazimo na pašnjak donijeti hranu, ovce i janjad veselo mekeću.
Tko mekeće? janje, jarac, koza, ovca, stoka
2 pogr. Meketati znači glasati se poput koze (o čovjeku).
– Krasna cura, ali mekeće kao koza dok pjeva.
– Kumica s placa u tradicionalnoj uniformi nepronicljivim dijalektom mekeće recept.
3 pren. Meketati znači besmisleno govoriti.
– Život je kratak i treba gledati naprijed, a ne meketati za prošlim vremenima.
– Gdje ste svi vi koji ste meketali kako ste ostali bez najsjajnije zvijezde, vaše zvijezde vodilje?
– Ja sam neku večer jurio za frajerom po Medveščaku koji je prošao kroz crveno, pa je stao i počeo meketati da neće više nikad.
tvorenice: meketanje
Citiraj natuknicu: