Kategorije
← vrati se

moj

Moj je koji pripada govoritelju.

mȏj moj posv. zam. (G mòjēg(a)/mȏg(a), D mòjēm(u)/mȏm(u/e), A mȏj/mòjēg(a)/mȏg(a), L mòjēm(u)/mȏm(e/u), I mòjīm; ž. mòja, s. mòje)

Moj je koji pripada govoritelju.

– Bilo to u mojem predsjedničkom mandatu, ili nečijem drugom, to je sada manje važno.

– Kada mislite riješiti problem rasvjete u mojoj ulici?

– Prema svojim se putnicima ponašam onako kako bih želio da se ljudi ponašaju prema mojoj majci.

Što je moje? aktivnost, djetinjstvo, dolazak, ime, iskustvo, komentar, mišljenje, mladost, očekivanje, odlazak, pitanje, pogled na što, posao, prijedlog, procjena, promašaj, san, savjet, shvaćanje, slučaj, smrt, stav, život; baka, braco razg., brat, cura razg., dečko razg., dijete, djevojka, dobročinitelj, doktor razg., doktorica razg., frend žarg., frendica žarg., kolega, liječnik, liječnica, majka, momak, muž, obitelj, otac, prijatelj, roditelji, sestra, sin, susjed, susjeda, svekar, svekrva, tata, žena; generacija, vršnjak, vršnjakinja; glas, glava, leđa, lice, pluća, ruka, srce, tijelo, uši; crtež, blog, post, rad, recenzija, tekst; auto, garaža, soba, stan, ured; grad

Koordinacija: moj i tvoj, ni moj ni tvoj

SINONIM: ja :3

U hrvatskome standardnom jeziku pripadanje subjektu označenom riječju bilo kojega lica i broja označuje se povratno-posvojnom zamjenicom svoj. Pravilne su rečenice Imam svoju obitelj., Imaš svoju obitelj. i Imamo svoju obitelj., a nepravilne su rečenice Imam moju obitelj., Imaš tvoju obitelj. i Imamo našu obitelj. Do zabune često dolazi i u prijevodu s engleskoga jer u tome jeziku ne postoji povratno-posvojna zamjenica. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica njegov, njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Tako rečenica Ana ima njezinu bilježnicu. znači da Ana ima bilježnicu koja ne pripada njoj, nego pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a rečenica Ana ima svoju bilježnicu. znači da bilježnica pripada Ani. Kad je riječ o izricanju pripadanja 1. ili 2. licu, uporaba zamjenica moj, tvoj, naš ili vaš dopuštena je i u standardnome jeziku u osobito afektivnim kontekstima, npr. u posvetama (Mojoj dragoj majci., Našoj baki.), naslovima (Ne damo naše more!) i ostalim kontekstima u kojima postoji potreba za izražavanjem visokoga stupnja afektivnosti (Ako ne biste nosili vašega psa, nemojte nositi krzno!). Posvojne se zamjenice upotrebljavaju i kad se zamjenica svoj ne odnosi samo na ono što označuje rečenični subjekt, nego uključuje veću skupinu, npr. u izjavi vodstva koje tvrtke: Učinit ćemo sve (vodstvo će učiniti sve) da zaštitimo naše interese (interese svih zaposlenika).

Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=moj&search_type=basic

Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/127/


Citiraj natuknicu:

Kopiraj u memoriju. moj. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/moj/ (pristupljeno 16. travnja 2026.)