múkānje mukanje im. s. (G múkānja, DL múkānju, A múkānje, I múkānjem)
1 Mukanje je glasanje glasom koji podsjeća na mu.
– Povremeno začujem mukanje krava i ljudski jauk u daljini.
– Mostom je protutnjao kamion iz kojeg je dopiralo potmulo mukanje i meket.
Koordinacija: mukanje i revanje, mukanje i rika
U vezi s mukanjem spominje se: jelen, krava, tele
2 pren. Mukanje je glasanje poput krave, besmislen govor.
– Sigurno je smatrao sebe hrabrim, pa ipak neprijatno osjećanje steže mu grlo u toj neprijatnoj grmljavini vagoneta, među potmulim udarcima signala, u prigušenom mukanju glasnogovornika.
tvorba: muka-nje
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
mukanje. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/mukanje/ (pristupljeno 19. travnja 2026.)