njȇzin njezin 
posv. zam. (G njȇzina, DL njȇzinu, A njȇzin/njȇzina, I njȇzinīm; ž. njȇzina, s. njȇzino)
Njezin je koji pripada ženskoj osobi, životinji ili predmetu, negovoritelju koji je označen imenicom ženskoga roda, negovoritelju.
– Mogli smo čuti mnogo toga o djevojčici, njezinoj obitelji.
– Na izložbi je prezentirao podatke o prvoj ljekarni u Orahovici i njezinu vlasniku.
– Mama medvjedica nevjerojatno se iskusno pobrinula da njezina mladunčad prijeđe cestu sigurno i u miru, kao da se već bezbroj puta našla u takvoj situaciji.
Što je njezino? blizina, dečko, grudi, karijera, kći, lice, ljepota, majka, mišljenje, muž, nastojanje, obitelj, oči, prijateljica, roditelji, tijelo, trudnoća, sin, suprug, želja; (o skupini:) član, (o teritorijalnoj jedinici:) građanin, okolica, područje, stanovnik
Koordinacija: njezin i moj, njezin i tvoj, njezin i njegov, njezin i njihov; kako njezin tako i (moj, njegov, tvoj); ni njezin ni moj, ni njezin ni tvoj, ni njezin ni njegov, ni njezin ni njihov
U naslovu: Njezino Veličanstvo
• U hrvatskome standardnom jeziku pripadanje subjektu označenom riječju bilo kojega lica i broja označuje se povratno-posvojnom zamjenicom svoj. Pravilne su rečenice Imam svoju obitelj., Imaš svoju obitelj. i Imamo svoju obitelj., a nepravilne su rečenice Imam moju obitelj., Imaš tvoju obitelj. i Imamo našu obitelj. Do zabune često dolazi i u prijevodu s engleskoga jer u tome jeziku ne postoji povratno-posvojna zamjenica. Kad je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica njegov, njezin, njihov razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj. Tako rečenica Ana ima njezinu bilježnicu. znači da Ana ima bilježnicu koja ne pripada njoj, nego pripada kojoj drugoj ženskoj osobi, a rečenica Ana ima svoju bilježnicu. znači da bilježnica pripada Ani. Kad je riječ o izricanju pripadanja 1. ili 2. licu, uporaba zamjenica moj, tvoj, naš ili vaš dopuštena je i u standardnome jeziku u osobito afektivnim kontekstima, npr. u posvetama (Mojoj dragoj majci., Našoj baki.), naslovima (Ne damo naše more!) i ostalim kontekstima u kojima postoji potreba za izražavanjem visokoga stupnja afektivnosti (Ako ne biste nosili vašega psa, nemojte nositi krzno!). Posvojne se zamjenice upotrebljavaju i kad se zamjenica svoj ne odnosi samo na ono što označuje rečenični subjekt, nego uključuje veću skupinu, npr. u izjavi vodstva koje tvrtke: Učinit ćemo sve (vodstvo će učiniti sve) da zaštitimo naše interese (interese svih zaposlenika).
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/131/
Citiraj natuknicu: