beba im. ž. (G bebe, D bebi, A bebu, V bebo, L o bebi, I s bebom; mn. N bebe, G beba, D bebama, A bebe, V bebe, L o bebama, I s bebama)
1 razg. Beba je tek rođeno dijete, dijete koje majka hrani svojim mlijekom.
– Beba je rođena s 3 kilograma i 46 centimetara.
– Bebe plaču u rodilištu.
– Majka doji svoju bebu.
• Riječ beba imenica je ženskoga roda iako se odnosi i na dječake i na djevojčice. U razgovoru se češće upotrebljava riječ beba nego riječ dojenče.
2 razg. Beba je igračka koja ima ljudski oblik.
– Djevojčica je donijela svoju bebu u vrtić.
– Ova beba je plišana.
– Na policama trgovine ima puno različitih beba.
• U standardnom jeziku bolje je upotrijebiti riječ lutka nego riječ beba.
Citiraj natuknicu:
