dobar prid. (ž. dobra, s. dobro; mn. m. dobri, ž. dobre, s. dobra)
1 Dobar je onaj koji ima pozitivne ili poželjne karakteristike.
– Sretna sam jer imam jako dobre roditelje.
– Možete li mi preporučiti neku dobru knjigu?
– Kad nam treba pomoć, uvijek možemo računati na dobre ljude.
2 Dobar je srednja školska ocjena označena s 3.
– Ana ima dobar iz matematike.
– Ispravio sam dobar iz kemije i dobio vrlo dobar.
– Dobar je ocjena između dovoljan i vrlo dobar.
vrlo dobar
Vrlo dobar je školska ocjena između ocjena dobar i izvrstan/odličan označena s 4.
– U testu sam postigla 42 boda i dobila vrlo dobar.
– Učenici koji u osnovnoj školi prolaze s vrlo dobar teško se upisuju u gimnazije.
– Prošao sam s odličan, a moj brat s vrlo dobar.
◦ Pridjev dobar u muškom rodu ima određeni oblik dobri: Taj dobri čovjek puno mi je pomogao., ALI: Čovjek je dobar. U akuzativu jednine muškog roda razlikuje se živo i neživo, npr. Poznajem dobrog čovjeka., ALI: Imam dobar automobil. Komparativ je pridjeva dobar bolji, a superlativ najbolji.
Citiraj natuknicu: