letjeti gl. nesvrš. (prez. letim… lete; imp. leti!, letimo!, letite!; perf. letio/letjela/letjelo sam/si/je, mn. letjeli/letjele/letjela smo/ste/su; fut. letjet ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… letjeti)
Letjeti znači kretati se zrakom krilima, avionom ili nekom drugom letjelicom.
– Ptice prije zime lete na jug.
– Pilot zrakoplova nas je obavijestio da letimo na visini od 5000 metara.
– Jesi li probao letjeti u jedrilici?
◦ U perfektu glagol letjeti u muškom rodu jednine glasi letio je, a u ženskom letjela je.
◦ S glagolom letjeti povezani su glagoli poletjeti i sletjeti. Glagol poletjeti znači ‘početi letjeti’, npr. Zrakoplov će uskoro poletjeti., a glagol sletjeti znači ‘spustiti se leteći’, npr. Vrabac je sletio na granu.
Citiraj natuknicu: