ljubimac im. m. (G ljubimca, D ljubimcu, A ljubimca, V ljubimče, L o ljubimcu, I s ljubimcem; mn N ljubimci, G ljubimaca, D ljubimcima, A ljubimce, V ljubimci, L o ljubimcima, I s ljubimcima)
Ljubimac je muška osoba koju se posebno voli.
– Ima dvoje djece, sina i kćer, ali mu je sin ljubimac.
– Imaš li ljubimca među nogometašima?
– Nikola je učiteljičin ljubimac.
kućni ljubimac
Kućni ljubimac je životinja koja živi s ljudima u kući.
– Majin je kućni ljubimac pas, a Ivanov hrčak.
– Jako želim mačku za kućnoga ljubimca!
◦ Imenica ljubimac u svim padežima u jednini i množini osim u genitivu množine (ljubimaca) gubi vokal -a. Imenica ljubimac u množini može označavati osobe muškog spola, ali i osobe muškog i ženskog spola, npr. Petar i Ivan moji su ljubimci., ali i: Petar i Ivana moji su ljubimci.
Citiraj natuknicu:
