auto im. m. (G auta, D autu, A auto, L o autu, I s autom; mn. N auti, G auta, D autima, A aute, L o autima, I s autima)
razg. Auto je motorno vozilo na četiri kotača za prijevoz manjeg broja ljudi.
– Na izlet idemo autom.
– Sutra auto vozimo na tehnički pregled i automehaničaru.
– Audi je njemački auto, a Toyota japanski.
◦ Imenica auto skraćeni je oblik imenice automobil. U razgovoru se češće upotrebljava riječ auto nego riječ automobil. U hrvatskom standardnom jeziku imenica auto muškog je roda iako završava na -o kao mnoge imenice srednjega roda. Mnoge imenice u hrvatskome jeziku koje su stranog podrijetla i završavaju vokalima muškoga su roda, npr. metro, intervju, taksi. Nepravilno je imenicu auto upotrebljavati kao imenicu srednjeg roda, pa nije pravilno Kupio sam novo auto., nego Kupio sam novi auto. U hrvatskom standardnom jeziku nepravilno je uz instrumental riječi auto, kad se o autu govori kao o sredstvu, upotrebljavati prijedlog s. Nepravilno je npr. reći Dovezao se s autom., a pravilno je Dovezao se autom.
Citiraj natuknicu: