bàhatōst bahatost im. ž. (GDL bàhatosti, A bàhatōst, I bàhatošću/bàhatosti)
Bahatost je osobina onoga koji je bahat.
– Ništa nije ravno mladenačkoj bahatosti, mislili smo da znamo baš sve, a u budućnosti su nas čekali samo propast, kompromis i poraz.
– Priznajem da me se čitav taj njegov nastup, ta bahatost koju je htio prikriti i ta tupost što mu se ogledala na licu, da me se sve to neugodno dojmilo.
– U tom trenutku vidio se u mašti jasniji i potpuniji nego na svim mogućim ogledalima, i kamo god se okrenuo, svuda jednaka isplažena zavisit, gramzivost, bahatost i glupost.
Kakva je bahatost? beskrajna, besprimjerna, izrazita, krajnja, mladenačka, nevjerojatna, poslovična; ljudska; bahatost moćnika, bahatost pojedinaca, bahatost političara, bahatost poslodavca, bahatost vlasti, bahatost vozača
Što se s bahatošću može? demonstrirati je, pokazivati je, tolerirati je, trpiti je razg., trpjeti je, zamjeriti je komu
Koordinacija: bahatost i arogancija, bahatost i bezobzirnost, bahatost i drskost, bahatost i neodgovornost, bahatost i oholost, bahatost i primitivizam, bahatost i samovolja, bahatost i umišljenost
tvorba: bahat-ost
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bahatost&search_type=basic
Citiraj natuknicu: