bȅskonačno beskonačno pril.
Beskonačno znači bez kraja u prostoru ili u vremenu.
– Jednako kao što biolozi na osnovi nekih indikatora (npr. morskih pasa) prate stanje ekološkog sustava, na osnovi društvenih patologija toga tipa možemo beskonačno razglabati o globaliziranom društvu i civilizacijskim problemima.
– Svi mi, otkad je svijeta i vijeka, gradimo, usavršavamo i dovršavamo jednu te istu stvar, jedno te isto djelo, čiju je strukturu jednom, u beskonačno dalekoj prošlosti zamislio tko zna tko.
– Otac rađa Sina dajući sebe njemu, dajući svoj sadržaj njegovoj naravi ne djelomično kao ljudima, nego savršeno i beskonačno.
beskonačno + pridjev: beskonačno dalek, beskonačno djeljiv, beskonačno dug, beskonačno dugačak, beskonačno kompleksan, beskonačno malen, beskonačno velik
beskonačno + glagol: beskonačno čekati, beskonačno ponavljati, beskonačno povećavati, beskonačno rasti, beskonačno razglabati, beskonačno širiti, beskonačno uživati
Koodinacija: beskonačno i neograničeno, beskonačno i konačno, beskonačno i savršeno
sinonim: beskrajno
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva beskonačan
Citiraj natuknicu: