bȅzvrijēdno bezvrijedno pril. (komp. bezvrèdnijē/bezvrjèdnijē; sup. najbezvrèdnijē/najbezvrjèdnijē)
1 Bezvrijedno je tako da nema nikakvu vrijednost.
– Nije teško primijetiti one kojima kultura dijaloga nikada nije bila dio osobne kulture, pa je bezvrijedno trošiti riječi da im se nešto objasni.
– Sada je bezvrijedno optuživati bilo koju stranu za izostanak javne i demokratske rasprave.
bezvrijedno + glagol: bezvrijedno mozgati, bezvrijedno optuživati koga, bezvrijedno raspravljati, bezvrijedno spomenuti koga/što, bezvrijedno trošiti (novac, riječi, vrijeme)
Koordinacija: bezvrijedno i besmisleno, bezvrijedno i nepotrebno
ANTONIM: vrijedno antonimi: dragocjeno, skupocjeno
2 Bezvrijedno je kao da tko nema nikakvu vrijednost.
– Sve me u stanju rasplakati, osjećam se bezvrijedno i silno mi se plače…
– Osjeća se bezvrijedno i krivo, sklon je samooptuživanju, ima smanjenu koncentraciju i sposobnost mišljenja i jako je neodlučan.
glagol + bezvrijedno: osjećati se bezvrijedno
Koordinacija: bezvrijedno i bespomoćno, bezvrijedno i krivo, bezvrijedno i nepotrebno, bezvrijedno i nevoljeno, bezvrijedno i odbačeno
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva bezvrijedan
Citiraj natuknicu: