bìlježničkī bilježnički prid. (G bìlježničkōg(a); ž. bìlježničkā, s. bìlježničkō)
1 hist. Bilježnički je koji se odnosi na bilježnike, muškarce koji su obavljali administrativne poslove u državnome uredu.
– Ispod teksta vidljivi su ostatci utisnutog pečata splitskog gradskog kneza i bilježnički znak.
– Prema bilježničkim zapisima izrada kalupa i kovanje novca povjerena je lokalnom zlataru, Židovu, i on je načinio vrlo lijepe i praktične averse i reverse.
Što je bilježničko? kancelarija, kotar, namet, pečat, pisarnica, stalež, ured
Koordinacija: bilježnički i načelnički, bilježnički i kotarski
2 prav. Bilježnički je koji se odnosi na javne bilježnike.
– Odvjetnički i bilježnički lobiji doživjeli su pravi procvat u kontekstu industrije naplate dugova.
– Na konačnu će cijenu kredita utjecati i bilježnički troškovi, troškovi procjene vrijednosti nekretnine, uknjižbe založnog prava na nekretninu te vinkulacije police osiguranja.
Što je bilježničko? komora, lobi, troškovi, ured
sinonim: javnobilježnički
tvorba: bilježnik-ski
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bilježni%C4%8Dki&search_type=basic
Citiraj natuknicu: