bìlježnīk bilježnik im. m. (GA bìlježnīka, DL bìlježnīku, V bìlježnīče, I bìlježnīkom; mn. NV bìlježnīci, G bìlježnīkā, DLI bìlježnīcima, A bìlježnīke)
hist. Bilježnik je muškarac koji obavlja administrativne poslove u državnome uredu.
– Arhiv je bio dužnost bilježnika koji se brinuo da se krajem godine popišu svi spisi i da se odlože na posebno mjesto.
– I prvi načelnik grada Zagreba, Janko Kamauf (1851. – 1857.), bio je svjestan značaja Arhiva i važnosti njegova sređivanja, pa je Gradsko vijeće 1868. povjerilo popisivanje i uređenje „starih pisamah u blagajni”, tadašnjem gradskom bilježniku Augustu Šenoi i gradskim zastupnicima Božuriću i Cerovcu.
Kakav je bilježnik? gradski, kraljevski, općinski, županijski
Što bilježnik može? izdati ovrhu, ovjeriti (dokument, punomoć), potvrditi, sastaviti
Što se s bilježnikom može? imenovati ga, otići (k njemu, mu), predati mu što
Koordinacija bilježnik i tajnik, bilježnik i sudac
javni bilježnik
ŽENSKO: bilježnica javna bilježnica :1
prav. Javni bilježnik je osoba ili muškarac koji je ovlašten za ovjeru i provjeru valjanosti pravnih dokumenata i ugovora.
– Javni bilježnik uvidom u eRegistar trgovačkog suda priznaje zatečeno stanje kao stvarno i piše dokument.
– Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik.
Kakav je javni bilježnik? nazočan, ovlašten
Što javni bilježnik može? izdati što, ovjeriti (punomoć, dokument), potvrditi, sastaviti
tvorba: biljež-nik TVORENICE: bilježnički, bilježnikov, bilježnica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bilježnik&search_type=basic
Citiraj natuknicu: