biti gl. dvov. (prez. naglašeni jesam, jesi, jest, jesmo, jeste jesu; prez. nenaglašeni sam, si, je, smo, ste, su; imp. budi!, budimo!, budite!; perf. bio/bila sam, bio/bila si, bio/bila/bilo je, bili/bile smo, bili/bile ste, bili/bile/bila su ili sam bio/bila…; kond. bih, bi, bi, bismo, biste, bi; fut. bit ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… biti)
1 Biti znači naći se / nalaziti se u određenom stanju ili okolnostima.
– Mi smo studenti na Croaticumu.
– Jeste li vi studenti na Croaticumu?
– On je lektor na Croaticumu.
2 Biti je pomoćni glagol koji služi u tvorbi perfekta, pluskvamperfekta, kondicionala i futura II.
– Jutros sam doručkovao mlijeko i banane.
– Danas poslijepodne rado bih učio.
– Kad budem u gradu, kupit ću haljinu.
◦ Nenaglašeni oblik nesvršenoga glagola biti upotrebljava se u prezentu kad se ne nalazi u početnoj poziciji ili u kratkom odgovoru, npr. Jeste li vi studenti na Croaticumu? Jesmo. Iznimka je treće lice jednine u kojem kratki oblik može biti na početku rečenice, najčešće u pitanju, npr. Je li ona studentica na Croaticumu? Jest.
Citiraj natuknicu: