bjelìna bjelina im. ž. (G bjelìnē, DL bjelìni, A bjelìni, I bjelìnōm; mn. NA bjelìne, G bjelínā, DLI bjelìnama)
1 Bjelina je svojstvo onoga što se ističe bijelom bojom.
– Djevičanskom bjelinom i decentnom čipkom sigurno bi privukao pozornost bilo koje dame koja želi nešto posebno u garderobi.
– Saginjem se, uzimam ga i držeći ga čvrsto u ruci, još jednom pogledam Minu, njena gola i lijepa leđa, plamenu kosu rasutu po bjelini jastuka.
– Profesionalnim izbjeljivanjem možete u jednom posjetu posvijetliti zube za više nijansi i tako vratiti bjelinu i sjaj vašim zubima.
Kakva je bjelina? anđeoska, beskrajna, blještava, djevičanska, nepregledna, netaknuta, snježna, sterilna, zasljepljujuća; jastuka, kamena, papira, snijega, vjenčanice, zida
Što se s bjelinom može? isticati je, naglašavati je, razbijati je, sačuvati je, voljeti je, zadržati je
Koordinacija: bjelina i čistoća, bjelina i jednostavnost, bjelina i ljepota, bjelina i sjaj, bjelina i svježina
U vezi s bjelinom spominje se: kamen, oblak, papir, platno, podloga, snijeg, vjenčanica, zid, zub
antonim: crnina
2 pravop. Bjelina je pravopisni znak ( ) koji se ostvaruje kao grafijski prazno mjesto.
– Jedva sam dočekao odredbu o pravopisnim znakovima i bjelinama.
Hrvatski pravopis: http://pravopis.hr/pravilo/bjelina/54/
Struna: http://struna.ihjj.hr/search-do/?q=bjelina&naziv=1&polje=0#container
tvorba: bijel-ina
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bjelina&search_type=basic
Citiraj natuknicu: