branitèljičin braniteljičin prid. (G branitèljičina; ž. branitèljičina, s. branitèljičino)
1 Braniteljičin je koji pripada braniteljici, ženi koja sudjeluje u obrani od neprijatelja.
2 prav. Braniteljičin je koji pripada braniteljici, pravnici koja brani optuženoga u kaznenome postupku.
– Podnesak koji joj je na posljednjem ročištu uručen, prema braniteljičinu mišljenju, prekasno je primila i nije dostatan za kompletiranje tužbe.
– Tijekom ovog kaznenog postupka, prema braniteljičinim navodima, nije dokazano da je branjenik pristao provesti zapovijed na dan 2. rujna 1991. jer zapovijed nikada nije niti primio.
Što je braniteljičino? navod, prigovor, riječ, tvrdnja
3 Braniteljičin je koji pripada braniteljici, ženi koja se za što zalaže.
tvorba: braniteljic-in
Citiraj natuknicu: