brȅcnuti brecnuti gl. svrš. prijel. (prez. jd. 1. l. brȅcnēm, 2. l. brȅcnēš, 3. l. brȅcnē, mn. 1. l. brȅcnēmo, 2. l. brȅcnēte, 3. l. brȅcnū; imp. brȅcni; aor. brȅcnuh; prid. r. m. brȅcnuo, ž. brȅcnula, s. brȅcnulo; prid. t. brȅcnūt; pril. p. brȅcnūvši)
Brecnuti koga znači prenuti koga.
– Zvono na vratima me brecnulo, iako nisam bio plašljiv.
– Samo me uvijek iznova brecne strah da će me moja opuštenost, dobronamjernost, neproračunatost i u konačnici naivnost koštati.
brecnuti se gl. svrš. povr.
1 Brecnuti se znači otresti se na koga.
– Kristina se brecnu na mene.
– Lord se samo brecnuo na slugu i rekao mu da ostavi na miru njega i kočiju i vrance.
VIDSKI PARNJAK: brecati brecati se :1
2 Brecnuti se znači trgnuti se od iznenađenja, straha ili ljutnje.
– Brecnem se, pogledam u mobitel da još jednom provjerim koji je dan.
– Na njegovu optužbu mlada se umjetnica brecnula.
– – Nisam ja koza. – brecnula se dotična kad je čula što sam rekao.
VIDSKI PARNJAK: brecati brecati se :2
tvorba: brec-nuti
Citiraj natuknicu: