brèncati brencati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. brèncām, 2. l. brèncāš, 3. l. brèncā, mn. 1. l. brèncāmo, 2. l. brèncāte, 3. l. brèncajū; imp. brèncāj; aor. brèncah; imperf. brèncāh; prid. r. m. brèncao, ž. brèncala, s. brèncalo; pril. s. brèncajūći)
Brencati znači isprekidano zvoniti.
– S crkve brencalo zvono sipljući u zrak brojne zvukove, koji zamirahu neznano gdje.
– I dok je Mandica vukla ručku zvona, dok je zvono brencalo, dok se vrtuljak pokretao i košara s djetetom ulazila u „Kuću milinja”, Cvita nije prestajala sisati jagodicu i stiskati poličak bakrenjaka.
Što brenca? zvono
SINONIM: brecati SINONIM: brenčati
tvorba: brenc-ati
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
brencati. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/brencati/ (pristupljeno 17. listopada 2025.)