brènčati brenčati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. brènčīm, 2. l. brènčīš, 3. l. brènčī, mn. 1. l. brènčīmo, 2. l. brènčīte, 3. l. brènčē; imp. brènči; aor. brènčah; imperf. brènčāh; prid. r. m. brènčao, ž. brènčala, s. brènčalo; pril. s. brènčūći)
Brenčati znači isprekidano zvoniti.
– Brenčao je telefon.
– A ostruge su za njim brenčale kao ministrantski zvonci, kad nose pomast posljednju i cinkaju.
– Ondje je istodobno zvonio telefon i suprugin mobitel, brenčali su televizija i radio.
– Snop kočijaških bičeva još se dugo tresao na vratima i zvonce je otegnuto brenčalo.
Što brenči? mobitel, zvono
SINONIM: brecati SINONIM: brencati
tvorba: brenč-ati
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
brenčati. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/brencati-1/ (pristupljeno 17. listopada 2025.)