búčati bučati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. búčīm, 2. l. búčīš, 3. l. búčī, mn. 1. l. búčīmo, 2. l. búčīte, 3. l. búčē; imp. búči; aor. búčah; imperf. búčāh; prid. r. m. búčao, ž. búčala, s. búčalo; pril. s. búčēći)
1 Bučati znači proizvoditi buku.
– Stroj rudarskog obrta bučao je spreman za rad.
– Sve bi bilo super da motor nije jako bučao, pa se nije moglo normalno razgovarati.
– Zrak su pročišćavale stare ruske crpke koje su užasno bučale.
Što buči? avion, glazba, motor
2 Bučati znači galamiti, vikati.
– Gosti su bučali.
– U tom ugođaju bučalo je veselo gostioničarsko društvo u srcu kojega je za jednim stolom Matoš sročio besmrtni stih: Dok je srca bit će i Kroacije.
Tko buči? društvo, gosti, ljudi, svjetina
3 pren. Bučati znači imati neugodan osjećaj prouzročen bukom.
– Mislio sam da slijeće avion koliko mi je to bučalo u ušima.
– Glava mu je bučala od prerazličnih dojmova, šarolikih i punih živosti, koji ga sa svih strana salijetahu, nižući se jedan za drugim.
tvorba: buk-ati
Citiraj natuknicu: