bȕćkati bućkati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. bȕćkām, 2. l. bȕćkāš, 3. l. bȕćkā, mn. 1. l. bȕćkāmo, 2. l. bȕćkāte, 3. l. bȕćkajū; imp. bȕćkāj; aor. bȕćkah; imperf. bȕćkāh; prid. r. m. bȕćkao, ž. bȕćkala, s. bȕćkalo; pril. s. bȕćkajūći)
Bućkati znači pljuskati ili udarati o vodu.
– Kad ste u vodi, rukama stvorite vodenu struju bućkajući vodu i na taj način masirajte trbuh.
– Što je to – ide šumom ne šuška, ide vodom ne bućka?
Što tko može bućkati? vodu
bućkati se gl. nesvrš. povr.
1 Bućkati se znači pomicati se najčešće proizvodeći šum ili zvuk (o vodi).
– Kuglanje u mom trbuhu, plodna voda koja se bućka.
– Kad se Regoč nasmije, sve se bućka i klokoće oko njega ono more, kako se Regoč trese od smijeha, što bijaše tako lud.
Što se bućka? more, voda
2 razg. Bućkati se znači kupati se u plitkoj vodi.
– Upadaju noge u fini, sitni pijesak, bućka se u sivom moru punom trava, uživa, sve ne može vjerovati da samo ljenčari.
tvorba: buć-kati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=bu%C4%87kati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: