cìčati cičati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. cíčīm, 2. l. cíčīš, 3. l. cíčī, mn. 1. l. cíčīmo, 2. l. cíčīte, 3. l. cíčē; imp. cíči; aor. cíčah; imperf. cíčāh; prid. r. m. cíčio, ž. cíčila, s. cíčilo; pril. s. cíčēći)
1 Cičati znači glasati se glasom koji podsjeća na ci-ci.
– Za vrijeme potresa kod Slanog sekundu-dvije prije nailaska vala počeli su cičati poljski miševi u Metkoviću.
– I div se sjeti da je baš tako bježalo jednom pred njim cijelo leglo poljskih miševa dolje na rubu šume, dižući smiješno uvis stražnje noge, cičeći i tresući repićima.
Tko ciči? miš
2 Cičati znači glasati se cičavim, piskavim glasom.
– Dosadna, naporna djeca cičala su pod prozorom zabavljena vlastitim igrama, nadglasavajući čak i vrane na krošnjama koje su užurbano gradile gnijezda kradući jedna drugima materijal.
– Smijao se i cičao od sreće.
– Dječak ciči od veselja.
Kako tko ciči? radosno, veselo
Od čega ciči? od radosti, od sreće, od uzbuđenja, od veselja, od zadovoljstva
3 Cičati znači odavati bolan glas.
– Jer je on poslije toga cičao od prepasti da zašto mu je koža promijenila boju, zašto je tako ružan.
– Dave od jada ciči.
Od čega tko ciči? od jada, od prepasti
tvorba: cik-ati tvorenice: cičanje, zacičati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=ci%C4%8Dati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: