cijúkati cijukati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 3. l. cìjūčē, mn. 3. l. cìjūčū; aor. jd. 3. l. cijúka; imperf. jd. 3. l. cìjūkāše; prid. r. m. cijúkao, ž. cijúkala, s. cijúkalo; pril. s. cìjūčūći)
Cijukati znači glasati se glasom koji podsjeća na ciju.
– Sva uzdrhtala i ustreptala stade očice na sve strane bacakati, cičati i cijukati, kao da stotine smrti gleda.
– Životinjica je cijukala i već umorno poskakivala, čim bi na nju pao mlaz tekućine.
– Izvana golemo smokvino lišće naliježe u jugu na prozore kao jato malih ražica, pa struže svojom pjeskovitom kožom po ispranom kamenu prosenjaku pod prozorskim pragom i cijuče šmirglajući staklo.
Tko cijuče? miš, ptica, ptičica, životinjica
tvorba: ciju-kati tvorenice: cijukanje
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=cijukati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: