čȋn čin im. m. (G čȋna, D čȋnu, A čȋn, L čínu, I čȋnom; mn. N čȉnovi, G čȉnōvā, DLI čȉnovima, A čȉnove)
1 Čin je ono što tko čini, kakva radnja ili djelo.
– Nakon tog razgovora dječaku je, očito, ponestalo snage i odlučio se na očajnički čin, od kojeg je u posljednji trenutak ipak odustao.
– Uostalom, ostane li i u Haagu ustrajan, kao i u svim svojim medijskim istupima, u opravdavanju tog terorističkog čina, kojim se kao nalogodavac dičio, postupak protiv njega mogao bi biti najkraći u kratkoj povijesti Tribunala.
Kakav je čin? barbarski, kriminalni, moralni, nepromišljen, očajnički, simboličan, spolni, sramotan, stvaralački, svečan, teroristički, vandalski; čin milosrđa, čin nasilja, čin primopredaje, čin vjere; čin potpisivanja čega, čin proglašenja čega, čin rušenja čega
Što se s činom može? osuditi ga, počiniti ga, ponoviti ga, priznati ga
2 vojn. Čin je hijerarhijski stupanj u vojsci.
– Nitko nema pravo zloupotrebljavati svoj generalski čin radi izravnog uplitanja u civilni i politički život, tvrdi pomoćnik ministra obrane za odnose s javnošću i informiranje.
– Zašto bi časnički činovi davali pojedincima pravo da se ponašaju iznad i mimo zakonske norme?
Kakav je čin? časnički, dočasnički, generalski, počasni; čin bojnika, čin brigadira, čin natporučnika, čin poručnika, čin pukovnika, čin satnika
Što se s činom može? dobiti ga, dodijeliti ga komu, imati ga, oduzeti ga komu, steći ga
3 knjiž. Čin je cjeloviti dio kazališne predstave ili pisane drame nakon kojega je stanka.
– U jednoj od izvedbi Rade Šerbedžija kao Leone na početku završnog čina pere pokojnom Ignjatu Glembayu noge i reže mu pri tome nokte.
– U prvom činu on ubije nju, konstatira istodobno da je oženjen drugom i da ima posinka, a i upozna svog oca tom prilikom, a u trećem činu ponovno ubije svoju ženu jer je ona u drugom činu oživjela.
Kakav je čin? posljednji, završni; prvi, drugi, treći, četvrti
U vezi s činom spominje se: kraj, početak
frazem: staviti (dovesti) pred gotov (svršen) čin
(koga) Staviti (dovesti) koga pred gotov (svršen) čin znači staviti koga u položaj u kojemu nema drugoga izbora.
– Predsjednik me pokušao staviti pred gotov čin, tako da bez konzultacija i bez jasne argumentacije šalje odluku na supotpis.
– Branitelji Posedarja ogorčeni su jer su uključeni samo kad treba davati milodare, a kad se odlučuje o ovako bitnim stvarima, dovedeni su pred gotov čin.
– Namjera gradske vlasti bila je tiho, u vrijeme blagdana, provesti ovu odluku i dovesti građane pred svršen čin.
– Radnici su stavljeni pred svršen čin, ili moraju pristati na preseljenje ili dati otkaz i otići bez otpremnine.
tvorba: čin-0
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%8Din&search_type=basic
Citiraj natuknicu: