čȕčnuti čučnuti 
gl. svrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. čȕčnēm, 2. l. čȕčnēš, 3. l. čȕčnē, mn. 1. l. čȕčnēmo, 2. l. čȕčnēte, 3. l. čȕčnū; imp. čȕčni; aor. čȕčnuh; prid. r. m. čȕčnuo, ž. čȕčnula, s. čȕčnulo; pril. p. čȕčnūvši)
Čučnuti znači sviti noge u koljenima i spustiti tijelo do peta.
– Tiho se prikrade kroz živicu i čučne iza grma u mrak, nepomičan kao kamen, osluškujući i pazeći da ga mjesečina ne oda.
– Važan je govor tijela, pa bi bilo idealno da odrasla osoba čučne ili sjedne kako bi s djetetom razgovarala na razini njegovih očiju.
Gdje se može čučnuti? iza grma, pored mora, pored peći
Koordinacija: sjesti ili čučnuti
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%8Du%C4%8Dnuti&search_type=basic
Citiraj natuknicu: