ćȕp ćup 
im. m. (G ćùpa, DL ćùpa, A ćȕp, I ćùpom; mn. N ćùpovi, G ćȕpōvā, DLI ćùpovima, A ćùpove)
Ćup je posuda užega grla u kojoj se čuvaju zrnati plodovi, sitni predmeti ili tekućina.
– Festival ima korijene u hinduističkom vjerovanju koje kaže da je bog Višnu demonima oteo zlatni ćup u kome je bio nektar besmrtnosti.
– Radionica je fantastična, danas sam modelirao veliki glineni ćup.
– Nemajući kud, kralj bogato nagradi Afroditu uljem i medom, koje ona u velikim ćupovima i amforama prenese na Olimp.
Kakav je ćup? glineni, keramički, zemljani, zlatni; razbijen, zakopan; ćup zlata
Što se s ćupom može? pronaći ga, razbiti ga, skrivati ga, spremiti što u njega, uliti što u njega, zakopati ga
Koordinacija: ćup i amfora, ćup i vaza, ćup i vrč
U vezi s ćupom spominje se: dukati, med, zlato
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=%C4%87up&search_type=basic
Citiraj natuknicu: