cȕričin curičin prid. (G cȕričina; ž. cȕričina, s. cȕričino)
razg. Curičin je koji pripada curici.
– Majka tada malodobne A. L. (8) iz Zagreba od Ljubeka je tražila 148 000 kuna odštete i 1500 kuna na mjesec do curičine punoljetnosti.
– Nacrtaj i curičinog tatu kako hoda.
• U standardnome jeziku, osobito u njegovim formalnijim stilovima, bolje je upotrijebiti riječ djevojčičin nego riječ curičin, koja pripada razgovornomu stilu standardnoga jezika.
tvorba: curic-in
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
curičin. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/curicin/ (pristupljeno 4. studenoga 2025.)