čuti gl. dvov. (prez. čujem… čuju; imp. čuj!, čujmo!, čujte!; perf. čuo/čula/čulo sam/si/je, mn. čuli/čule/čula smo/ste/su; fut. čut ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… čuti)
Čuti znači primati zvuk ušima.
– Iz stana čujemo tramvaje i kamione gradske čistoće.
– Pojačaj televizor, ne čujem dobro!
– Djed ne čuje na lijevo uho.
◦ Glagol čuti dvovidni je glagol, odnosno on se može upotrebljavati i u kontekstu koji zahtijeva svršeni glagol i u kontekstu koji zahtijeva nesvršeni glagol.
◦ S glagolom čuti povezani su glagoli načuti i prečuti i začuti. Glagol načut znači ‘doznati nešto slučajno, usput’, npr. Načuo sam glasinu o njoj., glagol prečuti znači ‘ne zapaziti da je što rečeno’, npr. Prečuo je moje želje, a glagol začuti ‘nakratko primiti zvuk ušima’, npr. Začuo sam kako me prijateljica doziva.
Citiraj natuknicu: