cvŕčati cvrčati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 3. l. cvŕčī, mn. 3. l. cvŕčē; aor. 3. l. cvȓčā; imperf. 3. l. cvŕčāše; prid. r. m. cvŕčao, ž. cvŕčala, s. cvŕčalo; pril. s. cvŕčēći)
1 Cvrčati znači glasati se glasom koji podsjeća na cvrrr… cvrrr.
– Nigdje tako cvrčak ne cvrči kao u borovim šumama otoka Brača.
– Cvrčci su cvrčali, mačke mijaukale, a krave mukale.
– Oh, kako su tog jutra cvrčci veselo cvrčali.
Tko cvrči? cvrčak
Kako cvrči? glasno, neumorno, veselo
Kad cvrči? ljeti
2 Cvrčati znači proizvoditi zvuk koji nastaje prženjem ili gorenjem, cvrljiti.
– Slušam meso kako cvrči, vodu kako ključa.
– Ulje je spremno za prženje kada počne cvrčati.
– Čuo sam kako cvrči koža i tkivo.
Što cvrči? koža, maslac, meso, ulje
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=cvr%C4%8Dati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: