cvrkùtati cvrkutati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. cvr̀kućēm, 2. l. cvr̀kućēš, 3. l. cvr̀kućē, mn. 1. l. cvr̀kućēmo, 2. l. cvr̀kućēte, 3. l. cvr̀kućū; imp. cvrkùći; aor. cvrkùtah; imperf. cvr̀kutāh, prid. r. m. cvrkùtao, ž. cvrkùtala, s. cvrkùtalo; pril. s. cvr̀kućūći)
1 Cvrkutati znači glasati se glasom koji podsjeća na cvr… cvr.
– Lastavice veselo cvrkuću.
– Ptice cvrkuću, pjevaju, skaču po krošnjama i po zemlji.
Tko cvrkuće? lastavica, ptica, vrabac
Kako cvrkuće? bezbrižno, radosno, veselo
2 pren. Cvrkutati znači govoriti što cvrkutavim glasom, umilno i veselo govoriti.
– Cvrkutala je, pričala povijest svoje obitelji, prepričavala doživljaje iz djetinjstva, kako se tukla s dečkima, kako je došla u Sarajevo, kako sad ne želi pobjeći iz Sarajeva.
– Većina vas i dalje cvrkuće nekakve priglupe moralne prodike.
– I kako sad vi mene hoćete nagovoriti da ja cvrkućem o nečemu što je samo vaša iluzija?
– – Svaki novi gost moje kuće postaje građaninom svijeta! – cvrkutala je visoka, vitka domaćica, svijajući se kao lijana, lijeno razvlačeći i pjevajući vokale.
– Ana je cvrkutala o noći, o muzici, ugasila je svijeće da bi mi pokazala puno polje krijesnica koje se steralo pred hotelom.
Kako tko cvrkuće? neprekidno, radosno
O čemu cvrkuće? o lijepom vremenu, o svemu i svačemu, o tome kako je sve savršeno
Koordinacija: cvrkutati i gugutati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=cvrkutati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: