debeo prid. (ž. debela, s. debelo; mn. m. debeli, ž. debele, s. debela)
1 Debeo je onaj koji ima višak kilograma ili veliku težinu.
– Kao dječak bio je debeo, a sada ima odličnu liniju.
– Zbog nezdravog načina života u svijetu ima sve više debelih ljudi.
– Psa pretjerano hrane, pa je debeo.
2 pren. Debeo je onaj koji je širi, veći ili teži od uobičajenog.
– Za ispit moram pročitati debelu knjigu o hrvatskoj povijesti.
– Između kuhinje i sobe je debeli zid.
– Ona misli da ima debele noge.
◦ Pridjev debeo u muškom rodu ima određeni oblik debeli: Taj debeli zid ne možemo srušiti., ALI: Zid je debeo. U akuzativu jednine muškog roda razlikuje se živo i neživo, npr. Vidim debelog čovjeka, ALI: Vidim debeli zid. Komparativ pridjeva debeo glasi deblji, a superlativ najdeblji. Riječ debeo ima negativnu konotaciju, pa se često zamjenjuje eufemizmima: ugodno popunjen, debeljuškast, jak i dr. U medicini i znanosti za osobu prekomjerne težine upotrebljava se pridjev pretio (ž. pretila, s. pretilo).
Citiraj natuknicu: