dȅminutīv deminutiv im. m. (G dȅminutīva, DL dȅminutīvu, A dȅminutīv, I dȅminutīvom; mn. N dȅminutīvi, G dȅminutīvā, DLI dȅminutīvima, A dȅminutīve)
1 gram. Deminutiv je izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju umanjeno ili malo.
– To je za nj nježan deminutiv, to izraženiji što je u kontrastu s čestim augmentativima u njegovu idiolektu.
– Skok je u Tisnu (Tijesno na Murteru) zabilježio i deminutiv centulin.
– U tome oceanu patetike samo je jedan otočić – dobro, priznajem, izbor deminutiva potpuno je promašen – odolijevao općemu trendu.
Što se s deminutivom može? koristiti se njime, upotrijebiti ga
Koordinacija: deminutiv i augmentativ, deminutiv i kratica
• U hrvatskome jezikoslovnom nazivlju zbog načela davanja prednosti domaćemu nazivu daje se prednost nazivu umanjenica pred nazivom deminutiv.
SINONIM: umanjenica :1, ANTONIMI: augmentativ :1, uvećanica :1
2 pren. Deminutiv je ono što je podcijenjeno ili zanemareno.
– Novčani augmentativi u deminutive su pretvorili svaku emociju.
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=deminutiv&search_type=basic
Citiraj natuknicu: