dȉvov divov prid. (G dȉvova; ž. dȉvova, s. dȉvovo)
1 Divov je koji pripada divu, biću iznimne veličine, snage i moći.
– U avanturi u divovu dvorcu na nebu Janko će doznati da je upravo on mladi princ koji je čudom izbjegao smrt.
– Nato se prolomi divov smijeh poput daleke grmljavine.
– Thor je zahtijevao da odu još dalje usprkos divovim upozorenjima.
Što je divovo? bijes, dvorac, smijeh, upozorenje
2 Divov je koji pripada divu, velikoj i uspješnoj gospodarskoj ili industrijskoj organizaciji.
– Predavanje je dio školovanja divovih zaposlenika u Austrijskoj gospodarskoj komori.
tvorba: div-ov TVORENICA: divovski
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
divov. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/divov/ (pristupljeno 17. listopada 2025.)