dȍbroćūdno dobroćudno pril. (komp. dobroćùdnijē; sup. najdobroćùdnijē)
Dobroćudno je tako da odražava čiju dobru i blagu narav.
– Ušli smo u uski, polumračni dućan, a trgovac nas je dobroćudno povlačio za rukav, nudeći iskvarenim engleskim da probamo njegovu robu.
– Pokušavam u razgovoru reći: „Da, znam kako vam je.” Dobroćudno me tapšaju po ramenu i odgovaraju: „Ne, ne znate.”
dobroćudno + glagol: dobroćudno gledati, dobroćudno izgledati, dobroćudno kimati/klimati glavom, dobroćudno namigivati, dobroćudno povlačiti koga za rukav, dobroćudno se smješkati
Koordinacija: dobroćudno i milo, dobroćudno i prijateljski, dobroćudno i simpatično, dobroćudno i susretljivo
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva dobroćudan
Citiraj natuknicu: