dòkaz dokaz im. m. (G dòkaza, DL dòkazu, A dòkaz, I dòkazom; mn. N dòkazi, G dȍkāzā, DLI dòkazima, A dòkaze)
Dokaz je podatak do kojega se došlo utvrđivanjem činjenica ili razmišljanjem, a koji opravdava prihvaćanje ili odbacivanje kakva stava, mišljenja ili teorije.
– Nema dokaza prema kojima su perfekcionisti uspješniji od neperfekcionista.
– Trenutno nema dovoljno čvrstih dokaza da bi se koenzim Q 10 preporučio oboljelima od Huntingtonove bolesti i potrebna su daljnja istraživanja.
– Sustav kvalitete dokaz je dosadašnjeg kvalitetnog i profesionalnog pristupa radu, ali i referenca za budućnost.
Kakav je dokaz? čvrst, konkretan, krunski, nepobitan, uvjerljiv, valjan; materijalni, znanstveni; dokaz istinitosti, dokaz ljubavi, dokaz postojanja čega, dokaz tvrdnje; dokaz obrane, dokaz optužbe, dokaz tužiteljstva
Što se s dokazom može? dokazati što, iznijeti ga, potkrijepiti što, potvrditi što, predočiti ga, pribaviti ga, priložiti ga čemu, pružiti ga; (u množini:) podastrijeti ih, prikupiti ih, raspolagati njima
Koordinacija: dokaz i argument, dokaz i činjenica, dokaz i dokument, dokaz i indicija, dokaz i svjedok, dokaz i trag
U vezi s dokazom spominje se: izvođenje, nedostatak, prikrivanje
tvorba: dokaz-Ø tvorenice: dokazni
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/dokaz/29949/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dokaz&search_type=basic
Citiraj natuknicu: