dȍktorov doktorov prid. (G dȍktorova; ž. dȍktorova, s. dȍktorovo)
1 razg. Doktorov je koji pripada doktoru, osobi ili muškracu koji je završio medicinski fakultet i bavi se liječenjem ljudi.
– Sama činjenica da lijek nije niti potrošen do kraja dokazuje da ga je koristio isključivo na doktorov savjet, zbog ozljede.
– U glavi su mi doktorove riječi da ću roditi do ponoći.
Što je doktorovo? dijagnoza, ordinacija, pacijent, prognoza, recept, riječ, savjet
2 Doktorov je koji pripada doktoru, osobi ili muškarcu koji je stekao doktorat iz kojega znanstvenog područja.
– Magistar je gdjekad doktorove rečenice spajao, pa je tamo gdje je u izvorniku bila točka stavljao točku sa zarezom.
tvorba: doktor-ov
Citiraj natuknicu:
