dòpisnica dopisnica im. ž. (G dòpisnicē, DL dòpisnici, A dòpisnicu, I dòpisnicōm; mn. NA dòpisnice, G dòpisnīcā, DLI dòpisnicama)
1 Dopisnica je pravokutni komad debljega papira namijenjen pisanju kratkih poruka koji se šalje poštom bez omotnice.
– Na nagradnu igru mogli smo se prijaviti dopisnicom.
– Trebali su čitko ispuniti dopisnicu, napisati točno svoju adresu, kupiti marku od 2,80 kuna, zalijepiti je na dopisnicu i ubaciti u najbliži poštanski sandučić.
– U varaždinskoj Poštanskoj palači predstavljeni su prigodna poštanska dopisnica i žig uz 5. otvoreno prvenstvo u atletici za osobe s intelektualnim poteškoćama.
Kakva je dopisnica? poštanska, prigodna
2 Dopisnica je žena koja šalje medijima vijesti i komentare iz kojega mjesta izvan sjedišta medija ili iz inozemstva.
– Novinarku o kojoj sam pisao angažirali su kao dopisnicu iz Beograda.
muško: dopisnik
tvorba: dopis-nica
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dopisnica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: