doručkovati gl. dvov. (prez. doručkujem… doručkuju; imp. doručkuj!, doručkujmo!, doručkujte!; perf. doručkovao/doručkovala/doručkovalo sam/si/je; doručkovali/doručkovale/doručkovala smo/ste/su; fut. doručkovat ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… doručkovati)
Doručkovati znači jesti ili pojesti doručak.
– Jako je važno doručkovati.
– Što najčešće doručkuješ?
– Mi doručkujemo pahuljice s jogurtom i pijemo kavu i svježi sok od naranče.
◦ Glagol doručkovati dvovidni je glagol, odnosno on se može upotrebljavati i u kontekstu koji zahtijeva svršeni glagol i u kontekstu koji zahtijeva nesvršeni glagol. On odgovara na pitanje Što sada radiš? (Doručkujem.) kao svršeni glagoli, a može se umetnuti i u rečenicu Nakon što x, doći ću. (Nakon što doručkujem, doći ću.) kao nesvršeni glagoli. Zbog toga od njega ne treba tvoriti svršeni glagol podoručkovati.
Citiraj natuknicu: