dosađívati dosađivati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. dosàđujēm, 2. l. dosàđujēš, 3. l. dosàđujē, mn. 1. l. dosàđujēmo, 2. l. dosàđujēte, 3. l. dosàđujū; imp. dosàđūj; aor. dosađívah; imperf. dosàđīvāh; prid. r. m. dosađívao, ž. dosađívala, s. dosađívalo; pril. s. dosàđujūći)
Dosađivati komu znači narušavati komu mir svojim ponašanjem ili ponavljanjem, izazivati zasićenost čime.
– Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
– Stalno sam dosađivala sa svojom željom da se upišem u glazbenu školu.
Tko dosađuje? čovjek, osoba
Komu dosađuje? građanima, ljudima, prijateljima
Kad dosađuje? često, stalno
S čim se dosađuje? s glupostima, s pitanjima
Koordinacija: dosađivati i gnjaviti, dosađivati i smetati
glagol + dosađivati: nastaviti dosađivati, početi dosađivati, prestati dosađivati
dosađivati se gl. nesvrš. povr.
Dosađivati se znači osjećati dosadu.
– Nakon odlaska u mirovinu ne morate se dosađivati.
– Djeca koja se dosađuju često kažu da se osjećaju kao u zatvoru.
Tko se dosađuje? čovjek, dijete, osoba, publika
Kako se dosađuje? beskrajno, nasmrt, smrtno
Koordinacija: sjediti i dosađivati se
tvorba: dosad-jivati
Baza hrvatskih glagolskih valencija: http://valencije.ihjj.hr/word/dosadjivati/6/
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=dosa%C4%91ivati&search_type=basic
Citiraj natuknicu: