dvȉca dvica im. ž. (G dvȉcē, DL dvȉci, A dvȉcu, I dvȉcōm; mn. NA dvȉce, G dvȋcā, DLI dvȉcama)
1 razg. Dvica je pogodak u košarci postignut s udaljenosti manje od 6,25 m.
– Ružić je ubacio tricu, Mikulić zatim dvicu.
– Do kraja produžetka u seriji je zabio devet koševa, tri dvice i jednu tricu.
Kakva je dvica? čista, uzastopna
Što se s dvicom može? gađati je, pogađati je, pogoditi je, promašiti je, ubaciti je, ubacivati je, zabijati je
2 razg. Dvica je brojka koja označuje broj dva.
– Moja sestra zna napisati jedinicu, dvicu i tricu.
3 razg. Dvica je predmet ili osoba koji su označeni istoimenim brojkom.
– Izgleda kao da traži ključeve od golfa dvice.
– Od filmova tu treba spomenuti Konana jedinicu i dvicu.
4 razg. Dvica je najniža prolazna školska ocjena označena s 2.
– Većina ih ima trojke i četvorke, nekad se zalomi dvica ili jedinica, a i petica.
– Kome ste još poklonili dvicu?
tvorba: dv-ica
Citiraj natuknicu: