dvòtočka dvotočka 
im. ž. (G dvòtočkē, DL dvòtočki, A dvòtočku, I dvòtočkōm; mn. NA dvòtočke, G dvòtočākā/dvòtōčkā/dvòtočkī, DLI dvòtočkama)
pravop. Dvotočka je pravopisni znak (:) koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja.
– Ime foldera onda promijeni tako da ne sadržava dvotočku, i to je to.
– Uostalom imaju i najsloženiji jezik na svijetu, praktički nitko drugi nije uveo u verbalno sporazumijevanje dvotočku, zarez, navodne znakove, a oni jesu (oni klikovi u njihovom govoru označavaju dvotočke, navodne znakove i sl., drugi jezici to nemaju).
– Naime, dvotočka nije završni znak, interpunkcija svršenosti, nego označava prijelaz, dvotočka nešto naviješta, slijedi još nastavak…
Što dvotočka može? odijeliti (adrese, mape, svojstva i vrijednosti), razdvojiti (godine izdanja)
Što se s dvotočkom može? sadržavati je
Koordinacija: dvotočka i navodnik, dvotočka i trotočka, dvotočka i uskličnik, dvotočka i zagrada, dvotočka ili zarez
sinonim: dvotočje
Hrvatski pravopis: http://pravopis.hr/pravilo/tocka-sa-zarezom/62/
• U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trnje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka.
tvorba: dv-o-točka
Citiraj natuknicu: