fȁbula fabula im. ž. (G fȁbulē, DL fȁbuli, A fȁbulu, I fȁbulōm; mn. NA fȁbule, G fȁbūlā, DLI fȁbulama)
knjiž. Fabula je razvoj i slijed radnje književnoga ili scenskoga djela.
– Priča je to s upečatljivim likovima i zanimljivom fabulom, koja se prati s iščekivanjem od početka do kraja.
– Likovi i fabule njegovih drama su, kao i kod ostalih dramskih pisaca toga doba, preuzeti iz mitologije.
– Federico Andahazi zanosno gradi fabulu polazeći od životopisa jednog od najistaknutijih renesansnih liječnika.
– Fabula prati umjetnički razvoj Jeda Martina, koji slavu stječe fotografijama Michelinovih karata Francuske.
Kakva je fabula? čvrsta, glavna, jednostavna, osnovna; klasična, napeta, zanimljiva; drame, novele, romana
Što fabula može? odvijati se, počinjati, pratiti (nekoliko generacija, petero prijatelja), teći pren.
Što se s fabulom može? graditi je, ispričati je, pratiti je
Koordinacija: fabula i dijalozi, fabula i likovi; fabula i radnja, fabula i siže
U vezi s fabulom spominje se: dio, element, nedostatak, okosnica, radnja, rasplet, razina, razvoj
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=fabula&search_type=basic
Citiraj natuknicu: