fijúkati fijukati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 3. l. fìjūčē, mn. 3. l. fìjūčū; aor. jd. 3. l. fijúka; imperf. jd. 3. l. fìjūkāše; prid. r. m. fijúkao, ž. fijúkala, s. fijúkalo; pril. s. fìjūčūći)
Fijukati znači ispuštati zvuk koji zvuči kao fiju.
– Vani pada kiša i fijuče vjetar.
– Bura puše, upravo fijuče tamo po onoj čistini.
– A gore, na vrhu stijena, pod samim oblačnim nebom, leže oni drugi, bradonje, i pucaju, pucaju iz petnih žila po njima, metci fijuču, ljudi urlaju, krikovi paraju živce i podižu strah.
Što fijuče? bič, bura, geler, granata, metak, vjetar
Kako fijuče? glasno, žestoko
tvorba: fiju-kati
TVORENICA: fijukanje
Citiraj natuknicu:
Kopiraj u memoriju.
fijukati. Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik. Institut za hrvatski jezik. https://rjecnik.hr/mreznik/fijukati/ (pristupljeno 3. kolovoza 2026.)