gdjèšto 2gdješto pril.
Gdješto označuje da se što događa rijetko, tu i tamo.
– No skoro je nestalo u njegovom govoru obijesnog tona, a na njegova je usta izlazio mračan, jadljiv, gdješto žučljiv glas koji se skroz slagao s izražajem gorčine što je bila stalno upisana na njegovu mršavu licu.
– I njegova su pisma bila čuvstvena, gdješto su upravo kipjela od ljubavi, ali se gotovo iz svakoga izvijali vapaji neudovoljenih želja i tužbe na nijeme neodzive…
gdješto + glagol: gdješto kipjeti (od ljubavi), gdješto nalaziti (stariji oblik genitiva), gdješto se opažati (o želji), gdješto se ravnati (prema čemu), gdješto upotrebljavati (posvojnu zamjenicu svoj), gdješto se zabijati (u zemlju)
gdješto + pridjev: gdješto skriven, gdješto žučljiv
◦ Prilog gdješto rijetko se upotrebljava u suvremenome stilski neutralnome izričaju, uglavnom je potvrđena u starijim i književnim djelima.
tvorba: preobrazbom od zamjenice gdješto
Citiraj natuknicu: