gȅnitīv genitiv im. m. (G gȅnitīva, DL gȅnitīvu, A gȅnitīv, I gȅnitīvom)
gram. Genitiv je padež koji odgovara na pitanja Koga?, Čega?.
– Voli me – ta neočekivana razlika između zapovijedi i Zakona ima smisla samo ako prihvatimo da je zapovijed ljubavi isto što i sama ljubav koja se preporučuje, kao da je genitiv sadržan u zapovijedi ljubavi istodobno i genitiv objekta i genitiv subjekta.
– Jednom sam došao u selo ispod Velebita i pokušao od mještana saznati kako glasi genitiv riječi jaje.
Kakav je genitiv? dijelni, imenički, posvojni; saksonski, slavenski; genitiv imena, genitiv jednine, genitiv množine, genitiv riječi
Što se s genitivom može? upotrijebiti ga
Koordinacija: genitiv i akuzativ, genitiv i dativ, genitiv i lokativ, genitiv i nominativ
kohiponimi: akuzativ :1, dativ :1, lokativ :1, vokativ :1, instrumental :1, nominativ :1
Struna: http://struna.ihjj.hr/naziv/genitiv/51861/#naziv
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=genitiv&search_type=basic
Citiraj natuknicu: