glȗpo glupo pril. (komp. glȕpljē; sup. nȃjglupljē)
1 Glupo je tako da ne pokazuje veliku inteligenciju ili mogućnost prosudbe.
– Likovi su životni, nisu crno-bijeli, ponekad postupe glupo, baš kao u životu.
– Sjećate se kako su glupo izgledali s onim šeširima?
– Prije je bio tolerantan u razgovoru, dorečen, razuman, duhovit na svoj račun, uviđavan? Ili te vara, pa ne zna kako otići, mislim, glupo se ponaša, skoro zlostavljački.
glupo + glagol: glupo se cerekati razg., glupo gledati, glupo izgledati, glupo se osjećati, glupo se ponašati, glupo postupiti, glupo se smješkati, glupo zvučati
Koordinacija: glupo i idiotski razg., glupo i naivno, glupo i nepromišljeno, glupo i površno, glupo i primitivno, glupo i tupo
2 Glupo je tako da odražava da je što bez smisla i nezanimljivo.
– Ljudima koji nisu ljubomorni (a samim time i nesigurni) glupo zvuči kada je netko ljubomoran.
– Komentirati mogu svi, glupo komentirati također mogu svi, pametno komentirati mogu većinom svi, a bitno komentirati ne mogu svi.
glupo + glagol: glupo komentirati koga/što, glupo ponavljati što, glupo zvučati,
Koordinacija: glupo i apsurdno, glupo i bezveze, glupo i dosadno, glupo i neumjesno, glupo i uvredljivo
tvorba: preobrazbom od srednjega roda pridjeva glup
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=glupo&search_type=basic
Citiraj natuknicu: