govoriti gl. nesvrš. (prez. govorim… govore; imp. govori!, govorimo!, govorite!; perf. govorio/govorila/govorilo sam/si/je, mn. govorili/govorile/govorila smo/ste/su; fut. govorit ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… govoriti)
Govoriti znači izgovarati riječi i rečenice.
– Danas smo govorili o zaštiti okoliša.
– On govori pet stranih jezika.
– Premijer će govoriti na skupu u Parizu.
◦ Glagol govoriti ima nepravilan svršeni vidski parnjak reći. Uz glagol govoriti u razgovoru se upotrebljava i glagol pričati, npr. On dobro priča engleski. Takva uporaba glagola pričati ne pripada standardnom jeziku. U njemu ta rečenica glasi: On dobro govori engleski.
◦ S glagolom govoriti tvorbeno su povezani svršeni glagoli dogovoriti, izgovoriti, nagovoriti, progovoriti. Glagol dogovoriti znači ‘postići dogovor o čemu’, npr. Dogovorili smo se da ćemo danas ići u kino, izgovoriti znači ‘oblikovati govorom’, npr. Izgovorio je njezino ime., glagol nagovoriti znači ‘riječima uvjeriti koga da što napravi’, npr. Marko je nagovorio Luku da laže., glagol progovoriti znači ‘početi govoriti’, npr. Maja je progovorila s deset mjeseci. Ti glagoli imaju svoje vidske parnjake dogovarati, izgovarati, nagovarati, progovarati.
vidski parnjak: reći
Citiraj natuknicu: